Zeleni vir i Vražji prolaz
Zeleni vir i Vražji prolaz: posebni geomorfološki rezervat
zaštićen od 1962. godine!
”Kraj oko Zelena vira toli je strašan i grozan, da čovjeku srhovi tielom prolaze, kada ga gleda. Zato u ovu divljač malo tko zalazi; tuj se kote orlovi, jastrebovi, srne, medjedí i ostala zvjerad. Tko bi htio naočice zrieti, što je grozno i strašno, toga bi uputio u ovu dumaču.” (Dragutin Hirc, 1880.)
Od vremena kada je Dragutin Hirc istraživao Gorski kotar te opisao kanjon Zelenog vira tj. Vražjeg prolaza, čitav je krajolik u velikoj mjeri pripitomljen. No i dalje je to prostor koji svojom veličanstvenošću oduzima dah.
Od vašeg smještaja u Dolušu ima oko 12 kilometara do najbližeg, sjeverozapadnog prilaza izletištu i posebnom geomorfološkom rezervatu Zeleni vir i Vrajži prolaz. Svakako odvojite više vremena za vaš izlet jer za obilazak svih pravaca bit će vam potrebno više sati. Ponesite udobnu obuću za pješačenje te toplu odjeću jer ondje i u najtoplijim ljetnim mjesecima, osobito jutra i večeri znaju biti izrazito svježi. Iz Broda na Kupi vozit ćete se uz tok rječice Kupice, u pravcu Delnica. S lijeve strane ceste opazit ćete velik putokaz. Kad na tome mjestu skrenete lijevo, put vas vodi mostom preko Kupice. Možete ovdje zastati, djeca rado bacaju listove i grančice s mosta na Kupici i onda promatraju kako ih voda pronosi ispod mosta. (Ovdje je ušće potoka Iševnica u Kupicu, kao i početna točka šetnjice koja prati Kupicu sve do njenog ušća u Kupu i do zidanog mosta kod sela Zamost – ali to je već jedna druga tema). Vozite se dalje putem koji prati tok potoka, kroz selo Iševnica i dalje prema Donjiem Lošcu. Možda ćete zapaziti da za ovaj potok osim naziva Iševnica negdje stoji i ime Curak ili Curek. No, vi se vozite dalje, na raskrižju za naselje Ložac produžite još malo ravno, ispod elektrovoda i ubrzo zatim skrećete desno na makadamski put. Uskoro put završava šumskim okretištem gdje možete ostaviti svoje vozilo, dalje vodi pješačka staza. Mnogi se slažu da je ovo možda i najljepši prilaz izletištu Zeleni vir i Vrajži prolaz.
Put kojom ćete nastaviti uz potok pješice dug je oko 1800 metara, vrlo romantičan i lijep, blagog uspona s mnoštvom slikovitih prizora, pogodan za djecu i starije osobe.
Ako iz nekog razloga želite autom doći do objekata u samom središtu izletišta i izbjeći pješačenje, kod Lošca nećete skrenuti na makadamski put, već ćete nastaviti asfaltom uzbrdo kroz šumu prema selima Zakrajc Brodski i Gorica. Vozite polako i zastanite koji put – ova cesta vodi kroz šumu, uz lijepe livade na skradskoj visoravni. Na raskrižju pred naseljem Gorica je kapelica. Tu skrećete desno. Strmim, uskim i zavojitim putem spuštate se kroz šumu. Ako ste biolog, botaničar ili šumar, zapazit ćete da je to šuma bukve s crnim grabom. No na ovom dijelu puta prije svega je potreban oprez, ispravne kočnice i vozačko iskustvo. Put je uzak i bez branika, mimoilaženja s vozilima iz suprotnog smjera moguća su samo na proširenjima uz cestu, a ispod je provalija… Na kraju spuštanja naći ćete se na parkiralištu ispred samog restorana.
U sklopu izletišta nalazi se planinarski dom “Zeleni vir”. Dom je otvoren od svibnja do listopada. Oni koji su probali kažu da su hrana i smještaj u domu solidni, da treba kušati palačinke i štrudlu od borovnica. Ulaz za izletište košta 20 kuna i naplaćuje se u restoranu. Sada možete odlučiti hoćete li prvo obići Vrajži prolaz ili Zeleni vir.
Vrajži prolaz je uzak, dojmljiv kanjon kojega je u karbonatne stijene usjekla voda. Voda u kanjonu stvara zanimljive vrtložne lonce i mala slapišta, a potječe od više potočića koji izviru kod Kupjaka na vodonepropusnim stijenama i slijevaju se naniže tvoreći zajednički tok potoka Jasle.
Pješačka staza vodi od planinarskog doma, duž kanjona, lagano se uspinjući. Djelomice je usječena u stijenu, a dijelom ide po mostićima i nosačima iznad potoka sve do špilje Muževa hišica. Uz stazu su postavljene poučne table koje u 40-ak minuta šetnje posjetitelje upoznaju s malim dijelom bogatog biljnog svijeta u rezervatu. Dalje uzbrdo, staza nastavlja prema željezničkoj stanici u Skradu.
Drugi krak poučne staze vodi od planinarskog doma uz potok Curak, najprije do male hidroelektrane „munjara“. Ovo je prva hidroelektrana u Gorskom kotaru, smatra se spomenikom tehničke kulture. Puštena u pogon 1922. godine, ona je električnom energijom snabdijevala Skrad, prvo naselje u Gorskom kotaru koje je imalo struju. Hidroelektrana je i danas u funkciji, snaga joj je 2×0,8 MW. Njezin je akumulacijski bazen malo jezerce smješteno u špilji, zagrađeno branom, a puni ga špiljski izvor. Stijena iznad špilje je geomorfološki neobično zanimljiva. Ona je uz hidrološke fenomene, jedan od razloga zbog kojih je predio proglašen geomorfološkim rezervatom. Špiljskom izvoru prilazi se kroz zavjesu vodenih kapljica slapa koji se ruši niz stijenu bočno od špilje.
U blizini munjare, potok Curak iz Zelenog vira i potok Jasle iz Vrajžeg prolaza spajaju se u potok Iševnicu. Potok Iševnica teče na sjeverozapad te se ulijeva u Kupicu nedaleko glavne ceste Delnice – Brod na Kupi (Slovenija), odakle smo i krenuli. A to je mjesto početna točka šetnjice koja prati Kupicu sve do njenog ušća u Kupu i do zidanog mosta kod sela Zamost – ali to je već jedna druga tema.
OVDJE ćete pronaći korisnu skicu karte koja prikazuje sva tri pristupna puta koja vode prema Zelenom viru i Vrajžem prolazu, kao i parkirališta.