IZLET NA IZVOR KUPE – NACIONALNI PARK RISNJAK
Izlet na izvor Kupe
“A sad uprti torbu, uzmi štap u ruke, pa hajde u duhu sa mnom k izvoru Kupe!”
Ovako je Dragutin Hirc započeo svoj zapis prije 120 (ili nešto više) godina po prvi puta opisavši, do tada još nedovoljno poznat i neistražen izvor rijeke Kupe.
Budući da je vaš odmor u zaselku Doluš već obilježen stalnim žuborom rijeke i pogledom na Kupu, možda ćete za kraj odlučiti upoznati i njen izvor. Rijeka Kupa započinje svoje putovanje u malome jezercu podno Nacionalnog parka Risnjak.
Izvor Kupe dostupan je sa sjeverne strane iz Kupske doline, odakle je put blaži i duži. Pristup izvoru Kupe iz sela Razloge je nešto duži izlet, ali vrijedan truda! Ako ste u dobroj tjelesnoj kondiciji, možete ga povezati s obilaskom poučne staze Leska.
Dakle, da bi posjetili izvor Kupe i prišli mu zanimljivom zavojitom pješačkom stazom s jugoistočne strane, trebate se dovesti do sela Razloge. Vaš smještaj u Dolušu udaljen je oko 40 kilometara, a vaša će vožnja trajati vjerojatno oko jedan sat. U Delnicama nakon benzinske pumpe pratit ćete putokaz za Rijeku te 2 kilometra po izlasku iz Delnica skrenuti za Crni Lug, desno. U Crnom Lugu slijedite putokaze za Čabar i Gerovo (kada bi imali vremena lijepo bi bilo, barem se provozati i mrzlovodičkim krajem, ali danas smo krenuli na izvor Kupe, jel… ). Proći ćete kroz Malo Selo, i nakon nekoliko kilometara skrenuti desno slijedeći putokaz za Razloge. Put na kojeg ste skrenuli s glavne ceste za Gerovo je asfaltiran, ali uzak, zavojit i mjestimice oštećen. Voziti ćete polako kroz šumu, sve do naselja Razloge. Selo se nalazi se na lijepoj zaravnjenoj uzvisini gdje se nekada ”razlagao” teret s tovarnih konja. U prošlosti ovo je bilo odmorište za putnike koji su prolazili između Rijeke do Čabra. U Razlogama (554 m) počinje uređena pješačka staza, sa stepenicama i rukohvatima kojom se u 30-ak minuta hoda možete spustiti do izvora Kupe (313 m).
Ovo je poseban, čaroban zemljin kutak. I vjerojatno se sasvim malo promijenio od vremena kada ga je, po prvi puta zapazio i opisao Dragutin Hirc:
“Ah, kako je u toj samoći liepo i ugodno! Nije to stan ljudske zlobe, podlosti, mržnje, nesloge, nenavisti, već stan mirnih duhova, stan, gdje po priči vile planinkinje svoje kolo vode. Čovjek bi ostavio sviet, da mu je moguće, tu se nastanio, blaženo živio i mirno upokojio.”